NOVOGODIŠNJA
S Celanom, ponoćni razgovor…
Muzika je napolju
Vesele se ljudi
Muzika
A ja ne mogu
Da zaspim
Ni da se veselim
Mislim
Na djecu u Gazi
Gladnu djecu
Na prazne zdjele
Sa kojima se
Vraćaju kućama
A kuća nema
Na oca koji kaže
Petoro ih je
Nemam šta da im
Dam za večeru
Gladni su
Kakav sam ja to otac
Kada im nijesam
Obezbijedio večeru
O Gospode
Ako te ima
Učini da ima
Da im dam večeru
Kako da zaspim i kako
Da se radujem
Kad čujem ovo
I vidim
Kakva je ovo noć
Gdje je dan
Gledaju me
Majka im je nedavno
Poginula
I spava negdje
Ispod ruševina
Priča otac
A oni misle da će
Doći
Paule
U novogodišnjoj
Noći čitam tvoju
Crnu mostarinu
Mislim na Palestinu
Pitam se
Ko je taj što
Naplaćuje mostarinu
Na crnoj vodi bez broda
Na pustoj zemlji bez doma
Svjetiljko
U Mračnom dobu
Pjesniče Paule Celane
Čujem kako se
Okrećeš u grobu
Počinju da svijetle
Tvoje riječi
Najveći si
A skroman si
Zato veliki
I zato Celan
Ti znaš sve o smrti
I otkuda dolazi
Taj majstor kosac
I kako su završili
Otac tvoj i mati tvoja
A gdje je njihov pepeo
Pitao si cijeloga života
Tragajući za njim
Pisao pjesme
Popunjavajući veliku
Prazninu koja se
Širilia u tebi i oko tebe
Bio je to težak posao
Najteži mogući
Uostalom
Pjesme su svjedoci
One jedino ne mogu
Da prevare
Crna mostarina
U Crnom dobu
I baš dok mislim
Na Palestinu
I djecu
Gladnu djecu
Praznih očiju i
Praznih posuda
A ono ti
U ponoćni čas
TI
Duh tvoj
Sve se ponavlja
Sada ubijaju oni
Koje su ubijali
Zar tako
Zar mora
Nije slučajno
Što se Duh tvoj
Stvori
U noći
Pa još novogodišnjoj
Dođe
Sa zvijezda ili
Sa zemlje
Ti si između zvijezda
I na zemlji
Svuda je duh tvoj
I baš zato
Što si Celan
Što razumiješ ’
Ova je noć puna smrti
Paule
Riječi okamenjene
Ćute
Ne znaju šta da kažu
Tvoj glase se
Odkamenjuje
Pitaš
Ko sam ja i ko si ti
Gdje smo ovo
Na kojem mjestu
U kojem dobu
Tvoj glas
Celane
31. decembar ’23/1. januar 24.
Iz knjige SMRT U GAZI