Da li se pitate zašto postoje mnoga pitanja u vezi sa izraelskom agresijom na Gazu koja su ostala bez odgovora?
Zašto su pitanja tako blaga, odgovori tako mračni, a fraze su klišeizirane i dolaze u kratkim izjavama koje ste prije čuli?
Kada gledate neke intervjue, da li osjećate da je to napad na vašu inteligenciju?
Da li se pitate zašto službeni izraelski glasnogovornici zvuče tako mirno, ljubazno i zašto se smješkaju kada ono što govore zvuči tako ljuto, agresivno i rasistički?
Kako je vjerovatno da će reći nešto poput: “Hvala vam, bilo je lijepo biti sa vama”, čak i nakon propitivanja isfrustriranih voditelja. Zašto, kada na upit o širenju nelegalnih naselja izraelski glasnogovornici govore o potrebi za pomirenjem, a na pitanje o granatiranju civila govore o boljoj budućnosti za svu djecu, izraelsku i palestinsku?
Odgovor je u korištenju službenog Globalnog jezičkog rječnika iz 2009. nezavisne nevladine organizacije Izraelski projekt.
Projekt se temelji na nekim od najboljih primjera uspjeha izraelskih čelnika da zbune kako bi osmislili strategiju koja neutralizira kritike i promovira i poboljšava svoje medijsko stanovište.
To je priručnik koji naglašava “djelotvorne riječi” i “nedjelotvorne riječi” kada pričate sa zapadnjacima. Kao i svaka marketinška ili PR kampanja, većina predloženih riječi, fraza i izraza se temelji na anketama.
Izvještaj je naručen nakon izraelskog rata protiv Gaze 2008. i nakon što je američki predsjednik Barack Obama osudio izraelsko naseljavanje. Napravljen je samo za internu upotrebu i čuvan u tajnosti, sve dok konačno nije procurio u javnost 2009. godine.
Šesto poglavlje priručnika, koji ukupno ima 117 stranica, odnosno 18 poglavlja, fokusira se na lekcije iz posljednjeg rata u Gazi i predlaže efikasniju javnu diplomatiju za naredni put.
Pa naprimjer, kako Amerikancima ”prodati” izraelska naselja: “Budite pozitivni. Odvratite pitanje od naseljavanja prema miru. Pričajte o etničkom čišćenju.” I kako dobiti podršku gledaoca: proizraelski sagovornici su dobili instrukciju da paze na svoj ton.
“Amerikanci i Evropljani će se isključiti zbog patronizirajućeg tona”, u vrijeme kada se na sve Jevreje, a posebno Izraelce, “više ne gleda kao na progonjeni narod”.
Među sofisticiranom, obrazovanom, samouvjerenom američkom i evropskom publikom, “na Izraelce se često gleda kao okupatora i agresora. Sa tom vrstom tereta, važno je da proizraelski glasnogovornici ne zvuče uobraženo i superiorno”.
“Izrael je podnio bolne žrtve i rizikovao da miru da šansu. Oni su dobrovoljno uklonili više od 9.000 doseljenika iz Gaze i dijelova Zapadne obale, napustivši svoje domove, škole, poslove i bogomolje u nadi da će se obnoviti mirovni proces.”
“I iako je napravio uvertiru za mir povlačenjem iz Gaze, Izrael je i dalje suočen sa terorističkim napadima, uključujući raketne napade i pucnjavu iz automobila u pokretu na nedužne Izraelce. Izrael zna da se za trajni mir mora osloboditi od terorizma i živjeti u granicama koje može zaštiti.”
Pogledajte ove odabrane primjere: “Izrael ne bi trebao bombardovati Gazu. Ponovit ću. Izrael ne bi trebao biti doveden u situaciju da mora bombardovati Gazu. Isto tako, ni Hamas ne bi trebao ciljano ispaljivati rakete na civile u Izraelu. Ukoliko prestanu raketni napadi, možemo postići mir u kojem palestinska i izraelska djeca žive u sigurnom okruženju.”
“Kada dođe vrijeme da se priča o raketama, najbolja riječ je ‘ciljano’. Nemojte reći: ‘Hamas nasumično ispaljuje rakete na Izrael.’ Recite: ‘Hamas raketama ciljano gađa izraelske gradove, zajednice i civile.’”
“Živopisno opišite kako žive izraelski civili i djeca pod tom stalnom prijetnjom raketnih napada. Morate dati čovječan odgovor na to zašto se Gaza desila i s čim je Izrael bio suočen sedmicama, mjesecima, pa čak i godinama.”
Proizraelskim stranama se u priručniku savjetuje da “koriste retorička pitanja da bi dobili dozvolu javnosti za izraelske akcije”.
Naprimjer: “Šta bi Izrael trebao činiti? Zamislite da neko ispaljuje hiljade raketa na Vašu zajednicu svaki dan i svaku noć? Šta bi Vaša država učinila? Šta biste Vi voljeli da učini? Zar naša dužnost nije da zaštitimo svoje građane?”
Dakle, evo pet koraka koje treba slijediti kada pričate o civilnim žrtvama u Gazi:
- Empatija: “Svaki ljudski život je dragocjen. Razumijemo da je gubitak jednog nedužnog palestinskog života jednako tragičan kao i gubitak izraelskog života.”
- Priznanje: “Priznajemo da Izrael nije uvijek uspješan u sprečavanju civilnih žrtava…”
- Trud: “I dalje smo posvećeni poduzimanju svih mogućih koraka da spriječimo stradanje civila.”
- Primjeri: “Dozvolite mi da Vam kažem kako su naše snage obučene, kako imaju zadatak i rade tako da osiguraju da palestinski civili ostanu sigurni.”
- Okrenite situaciju u svoju korist: “Tragedija je da Hamas, koji podržava Iran, ispaljuje rakete na naše civile, dok krije svoje… Zbog toga tragično ginu ljudi na obje strane.”