Unutar Gaze, gdje se oko 200 izraelskih državljana drži kao taoci, nema sumnje o tome ko ubija zarobljenike. Dana 26. oktobra, naoružano krilo Hamasa poznato kao Brigade Al-Kasam objavilo je da je Izrael ubio “skoro 50 zarobljenika” u raketnim napadima.

Izraelska vojska namjerno je gađala područja za koja je znala da se zarobljenici drže,  što je u skladu sa  Hanibalovom direktivom . Vojna procedura uspostavljena je 1986. nakon Džibrilovog sporazuma, sporazuma u kojem je Izrael zamijenio 1150 palestinskih zatvorenika za tri izraelska vojnika. Nakon žestokih političkih reakcija, izraelska vojska je izradila tajnu naredbu na terenu kako bi spriječila buduće otmice. Predložena operacija dobila je ime po kartaginjanskom generalu koji je izabrao da se otruje radije nego da bude zarobljen od strane neprijatelja.

Posljednja potvrđena primjena Hanibalove direktive dogodila se 1. augusta 2014. u Rafahu u Gazi, kada su Hamasovi borci zarobili izraelskog oficira, poručnika Hadara Goldina, što je natjeralo vojsku da oslobodi više od 2000 bombi, projektila i granata na tom području, ubivši vojnika zajedno sa preko 100 palestinskih civila.

Nakon što je odbio ponudu Hamasa da oslobodi 50 talaca u zamjenu za gorivo, Izrael je odbio ponudu Hamasa da oslobodi Yocheved Lifshitz, 85-godišnju izraelsku mirovnu aktivisticu, i njenog 79-godišnjeg prijatelja Nurita Cooper.

Kada je Izrael pristao na njihovo puštanje dan kasnije, na snimku se vidi kako se Liftšic hvata za ruke sa militantom Hamasa i intonira mu “Shalom” dok ju je ispratio iz Gaze. Tokom konferencije za novinare tog dana, ispričala je o humanom tretmanu koji je imala od svojih otmičara.

Spektakl puštanja Lifshitz na slobodu su spinmajsteri izraelske vlade tretirali kao propagandnu katastrofu , a zvaničnici su gunđali da je to što joj je dozvoljeno da govori javno bila teška “greška”.

Izraelska vojska nije bila ništa manje nezadovoljna njenom iznenadnom slobodom. Kako je izvijestio Times of Israel , “Vojska je zabrinuta da bi daljnje oslobađanje talaca od strane Hamasa moglo navesti političko vodstvo da odgodi kopneni upad ili ga čak zaustavi na pola puta.”