Međunarodni sud pravde (ICJ) ove sedmice održava ročišta o slučaju koji je pokrenula Južna Afrika optužujući Izrael za genocid u ratu u Gazi . U predmetu se traži hitna obustava izraelskog rata u Gazi, a ročište je zakazano u Hagu od 11. do 12. januara.

Mi Palestinci visoko cijenimo simboliku Južne Afrike, zemlje koja je također patila od aparthejda , rasne diskriminacije i genocida , podnoseći ovu žalbu ICJ-u. To je historijski potez, koji je prvi put da je neka zemlja podnijela tužbu za genocid protiv Izraela pred Svjetskim sudom.

Hoće li sud uspjeti postići ono što cijela međunarodna zajednica nije uspjela postići: hitan prekid vatre i odgovornost za izraelske kriminalce?

Argumenti izneseni protiv Izraela u slučaju genocida su svakako vjerodostojni. Palestinci su živjeli i patili od ovih užasnih zločina tokom decenija okupacije , a posebno u sadašnjem ratu, koji se prenosi uživo da ga svijet vidi.

Više od 23.000 Palestinaca je ubijeno u ovom ratu, a oko 60.000 je ranjeno . Desetine hiljada zgrada su oštećene ili uništene, dok je većina stanovnika Gaze izgladnjela i raseljena iz svojih domova u periodu dužem od tri mjeseca.

Iako palestinski narod vjeruje u pravdu svoje stvari i potpuno je svjestan nepravde i zločina počinjenih nad njim, oni i dalje gaje opravdane strahove, s obzirom na njihova gorka iskustva s međunarodnom zajednicom i Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda . Mnogi od nas sumnjaju u ozbiljnost međunarodne zajednice – posebno SAD – kada je u pitanju okončanje, ili čak ublažavanje zločina Izraela protiv nas.

Iako će za konačnu presudu ICJ-a vjerovatno trebati godine, nadamo se da će sud donijeti brzu odluku o prekidu vatre. Ali ova nada se gubi kada shvatimo da implementacija presude zavisi od Vijeća sigurnosti, gdje SAD mogu staviti veto na bilo koju rezoluciju protiv Izraela. Ovo je omogućilo Izraelu da se dugo ponaša nekažnjeno i ne poštuje Ženevske konvencije.

Dvostruki standardi
Pritom se pitamo: gdje su zemlje takozvanog slobodnog svijeta koje su uvijek govorile o pravdi i ljudskim pravima? Osjećamo se razočarano, jer nijedna od arapskih ili islamskih država – koje bi trebale biti najbliže palestinskom narodu – nije doprinijela da se ovaj slučaj iznese pred ICJ.

Sa sumnjom gledamo i na dvostruke standarde međunarodnog pravosudnog sistema, koji je u martu prošle godine u Međunarodnom krivičnom sudu mogao relativno brzo izdati nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog navodnih ratnih zločina u Ukrajini . I ne samo to, već je u martu 2022., nekoliko sedmica nakon izbijanja sukoba, ICJ naredio Rusiji da “odmah obustavi” svoje vojne operacije nakon što je Ukrajina podnijela tužbu za genocid.

Izraz “ genocid ” odnosi se na namjerno uništavanje, u cijelosti ili djelimično, nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe. Neki stručnjaci kažu da je najteže dokazati genocidnu namjeru. Ali izraelski zvaničnici na najvišim nivoima jasno su pokazali svoju namjeru.

Oni su više puta izjavljivali svoj cilj kolektivnog kažnjavanja civila u Gazi zbog napada 7. oktobra. Najavljujući potpunu opsadu teritorije, isključenje struje i vode, izraelski ministar odbrane Yoav Gallant opisao je Palestince kao ” ljudske životinje “.

Izraelski predsjednik Isaac Herzog rekao je da nema razlike između naoružanih boraca i civila u Gazi, napominjući : “Cijela nacija tamo je ta koja je odgovorna. Nije tačna ova retorika o civilima koji nisu svjesni, nisu uključeni… i borit ćemo se dok im ne slomimo kičmu.”

Izrael može tvrditi da je ovlaštenje ICJ-a da odlučuje o privremenim mjerama ograničeno pravom na samoodbranu priznatim u Povelji UN-a . Ali ono što Izrael radi nije samoodbrana; očigledno je u ofanzivi. Ko bi realno mogao da tvrdi da samoodbrana podrazumeva raseljavanje i izgladnjivanje dva miliona ljudi; opsada i uništavanje bolnica; i ubijanje nedonoščadi, djece i žena? Da li je isključenje vode, struje, goriva i hrane cijelom stanovništvu čin samoodbrane?

Iako ICJ nema ovlasti da sprovodi svoje odluke, njegove presude su obavezujuće prema međunarodnom pravu, a ishod bi mogao dodatno narušiti globalnu reputaciju Izraela i odnose s drugim zemljama.

Dok nastavljamo da trpimo ratnu pošast, naše oči se okreću prema Hagu, u nadi da će vrisak palestinske djece i žena prevladati nad krvničkim bičem. Ovo bi mogla biti posljednja prilika za Palestince da povrate povjerenje i povjerenje u međunarodnu zajednicu, koja nikada nije uspjela zaustaviti izraelsku okupaciju i nepravdu.

Nadamo se da će slučaj Južne Afrike započeti novo poglavlje za naš potlačeni narod – i da će se dani izraelske nekažnjivosti završiti jednom za svagda.

Fareed Taamallah je palestinski novinar koji živi u Ramali. On je poljoprivrednik i politički i ekološki aktivista.