Scott Ritter, bivši obavještajni oficir američkog marinskog korpusa osvrnuo se na govor Hassan Nasrallah 07.novembra koji se sa velikom pažnjom isčekivan, koji djelomično prenosimo.
“Lider Hezbolaha, Hassan Nasrallah, održao je dugo očekivani govor u kojem je izložio pristup njegove organizacije tekućem sukobu između Hamasa i Izraela u Gazi. U isto vrijeme kada je Nasrallah govorio, američki državni sekretar Antony Blinken iznio je neke svoje primjedbe i postavljao pitanja iz štampe o sukobu u Gazi i humanitarnoj krizi koja je iz toga zahvatila tamošnje Palestince”
Uoči Nasralahovog govora, Hezbolah je objavio nekoliko video zapisa koji sugeriraju da će nešto značajno izaći iz njegove prezentacije. Mnogi posmatrači, ljuti zbog tekućeg pokolja nedužnih palestinskih civila – od kojih su mnogi djeca – kroz neselektivno bombardiranje Gaze od strane izraelskih zračnih snaga, vjerovali su da je ovo trenutak kada će Nasrallah osloboditi moć otpora Hezbolaha, osvetiti se izraelska nacija koja je predugo djelovala izvan okvira međunarodnog prava.
Drugi posmatrači su vjerovali da Nasrallah neće uspjeti da se izbori i da će palestinskom narodu, čiju stvar je tvrdio da zastupa, ponuditi ništa više od praznih floskula kada im zatreba drugi front.
Blinkenove primjedbe, s druge strane, nisu bile unaprijed pripremljene, već su nusprodukt američke diplomatske intervencije osmišljene da spriječi bilo kakvu potencijalnu akciju Hezbolaha. Činjenica da su Blinken i Nasralah izneli svoje primedbe istovremeno nije bila slučajna – Blinken je očigledno želeo da skrene pažnju sa ‘trenutka’ vođe Hezbolaha.
Ali istovremena razmjena poruka je također signalizirala nešto drugo – da poruka koju je prenijela svaka od strana nije ovisila o sadržaju druge, već je uklesana prije Nasrallahovog izlaganja (zaista, činjenica da Nasrallah nije dostavio obraćanje uživo, već je unaprijed snimio svoj govor, naglašava stvarnost da je ono što se događalo pažljivo konstruirano pozorište.)
Na površini, čini se da ton i sadržaj ovih konkurentskih prezentacija ukazuju na međusobno nekompatibilne ciljeve. Nasrallah je rekao da su ciljevi Hezbolaha bili da “zaustavi agresiju” na Gazu i uvjeri da Hamas “ostvari pobjedu” protiv Izraela, te da su njegove trupe u okršaju na libanonskoj granici vezale dio izraelskih snaga kako bi to pomogle. Blinken je, sa svoje strane, upozorio i Hezbolah i Iran da ne “iskoriste situaciju” i ne otvore drugi front.
Međutim, ako pogledate dublje, činjenica je da su i Nasrallah i Blinken aktivno nastojali izbjeći eskalaciju Hamas-izraelskog sukoba, ne povlačeći se sa svojih čvrsto držanih pozicija, već radije implementirajući pažljivo vođen proces upravljanja eskalacijom , gdje je svaka strana stvorila priliku za strasti izazvane sukobom u Gazi da pronađu izlaze dovoljne za ublažavanje pritiska, istovremeno izbjegavajući bilo kakvu brzu eskalaciju nasilja ili geografsko širenje zone sukoba.
Ukratko, i SAD i Hezbolah su implementirali i provode model upravljanja sukobima poznat kao ‘ljestve eskalacije’. I dok bi se ova realnost mogla pokazati frustrirajućom za one s obje strane ovog sukoba koji traže odlučnu, jednostranu pobjedu, to je jedini odgovoran put kojim se može izbjeći pretvaranje lokalnog sukoba u regionalni rat koji bi mogao imati globalne posljedice. .
….
U tom svjetlu se mora ispitati cjelokupnost Nasrallahovog govora i složenost njegovog argumenta. Ne postoji niti jedan aspekt sukoba između Izraela i Hamasa koji je ostavio neispitanim. Štaviše, on ne samo da je raspravljao o svakom od ovih pitanja izolovano, već iu pogledu na njihov odnos u celini. Nasrallahov govor bio je oličenje kako upravljati složenim modelom horizontalne eskalacije i postići željeni ishod.
Neka nema sumnje – Hamas je na putanji ka pobjedi, iako to nije ona vrsta pobjede koju bi povremeni promatrač mogao zamisliti kao svoj krajnji cilj. Kada konačna istorija Hamas-Izraelskog sukoba bude konačno napisana, budite sigurni da će govor Hasana Nasralaha biti zabilježen kao jedan od kritičnih trenutaka u oblikovanju sukoba tako da se izbjegne eksplodiranje u širi rat, i umjesto toga dozvoliti razne strane da se usredsrede na ograničenija, iako doduše složena, pitanja koja se odnose na suštinska pitanja kako ih je definisao Hamas – razmjenu zatvorenika, slobodu vjeroispovijesti u džamiji Al Aksa i palestinsku državnost. Ovi ograničeni ciljevi, a ne uništenje Izraela, vjerovatni su ishodi ovog sukoba. I za to svi možemo zahvaliti Hassanu Nasrallahu, čovjeku koji zna kako efikasno upravljati složenošću modela horizontalne eskalacije.”
Scott Ritter je bivši obavještajni oficir američkog marinskog korpusa i autor knjige ‘ Razoružanje u vrijeme perestrojke: kontrola naoružanja i kraj Sovjetskog Saveza ‘. Služio je u Sovjetskom Savezu kao inspektor za implementaciju INF sporazuma, služio je u štabu generala Schwarzkopfa tokom Zaljevskog rata, a od 1991. do 1998. služio je kao glavni inspektor za oružje pri UN-u u Iraku. Ritter trenutno piše o pitanjima koja se odnose na međunarodnu sigurnost, vojna pitanja, Rusiju i Bliski istok, kao i kontrolu naoružanja i neproliferaciju.