Čim je izraelska okupacijska vlada počela provoditi svoj tekući krvavi plan protiv voljenog Pojasa Gaze, i rezultirajuće druge Nakbe protiv palestinskog naroda, pokrenuti su njezini pozivi da se stanovnici Pojasa Gaze rasele na Sinaj.
Plan se počeo provoditi na terenu, a njegove su snage bacale letke na sjeverni dio Pojasa Gaze i grad s parolom okupacijske vojske, zahtijevajući da se stanovnici tih područja isele izvan doline Gaze, odnosno u središnje i južne regije, pod izlikom „sigurnosti“ stanovnika od bombardiranja.Ovdje se, kako se priča, radi o bjesomučnom pokušaju premijera okupacijske vlade Benjamina Netanyahua da izvrši pritisak na nekoliko europskih zemalja s ciljem uvjeriti ih da stanovnike Pojasa Gaze prime kao izbjeglice, koje će rasporediti prema mogućnostima svake pojedine zemlje, što su Palestina i njezino vodstvo čvrsto i odlučno odbacili.
No, najveći pritisak bio je na Arapsku Republiku Egipat, kojoj okupacija nije ostavila iskušenja a da joj ih nije predočila, u zamjenu za prihvaćanje Egipatskog plana raseljavanja. Bilo je to nešto što je egipatsko vodstvo ne samo odbacilo, već je to opisalo kao objavu rata.Možda je osjetljivost ove stvari postala jasna i na usnama egipatskog predsjednika Abdel Fattaha al-Sisija, posebno kada je javno rekao da stvar se smatrala prijetnjom nacionalnoj sigurnosti Egipta. Ovu su poziciju obnovili egipatski premijer i njegov ministar vanjskih poslova, što je potaknulo egipatsku vladu da dovrši vlasništvo nad nekretninama i zemljištem uz pogranično područje njihovim egipatskim vlasnicima, u pametnom potezu koji zatvara put namjerama okupacije .
Unatoč osjetljivosti ukupnih teških gospodarskih uvjeta u Egiptu, visokoj vrijednosti dugova koje ima država i pokušaju Izraela da financijski i politički iskuša Kairo ovim pitanjem, Egipat je odbio obnoviti svoju časnu poziciju prema palestinskom pitanju, i svoje odlučno odbijanje da nametne novu katastrofu Palestini, njezinoj zemlji i njezinom narodu.
Što se Jordana tiče, u kontekstu zahuktavanja na fronti Zapadne obale zbog nastavka izraelskih napada i pogoršanja napada na gradove, naoružavanja doseljenika, njihovih napada i ciljanja aktivista, nije bilo manje želi odbaciti premještanje u cijelosti i u pojedinostima. Stavovi ostalih arapskih zemalja, konkretno Saudijske Arabije, Katara i UAE, na sastanku arapskih ministara vanjskih poslova s američkim državnim tajnikom Anthonyjem Blinkenom prije nekoliko dana u Ammanu, doprinijeli su jačanju službenog palestinskog stava odbijanja istisnina.
Uz sve to, mnogi stanovnici sjeverne Gaze i njezinog grada odbili su se preseliti u južnu dolinu Gaze iz nacionalnih razloga, te njihovo odbacivanje politike raseljavanja u cijelosti, što je poremetilo vojne planove okupacije i potaknulo je na eskalirati svoje zračne napade kako bi nametnuo stanje zastrašivanja potrebno u svrhu raseljavanja ljudi. Kako se ljudi sele u bolnice u Pojasu Gaze koje se nalaze u zoni evakuacije, posebno u bolnice Al-Shifa, Al-Quds, Indonesian, Al-Awda, Al-Wafa i druge, okupacijska vojska se suočava sa složenim problemom gustoće od broja tamošnjih izbjeglica, koji je dosegao oko 200.000 izbjeglica, što otežava cjelokupnu vojnu operaciju. Stoga je pribjegao intenziviranju bombardiranja oko tih bolnica, njihovih objekata i komponenti otpornosti, kao što su gorivo, solarni paneli, voda i kola hitne pomoći, nadajući se da će zastrašiti izbjeglice i gurnuti ih na jug. S okupacijom koja je nedavno otvorila liniju prijelaza iz tih područja prema jugu, na nekoliko sati, nada se da će prisiliti ljude da se presele na jug.
Nije tajna da Netanyahu i dalje inzistira na isušivanju svih sredstava za život u ciljanom području, dostizanju točke gladovanja, teškog bombardiranja i ukidanju sposobnosti bolnica za rad, čime se protjeruju oni koji se u njima nalaze. Netanyahu duboko u sebi inzistira na ovom planu raseljavanja, i stoga će, kako dani budu prolazili i ako se nastavi međunarodna zaštita, nastojati isušiti izvore života i ostati u cijelom Pojasu Gaze u nadi da će dovesti ljude do točke potpuni očaj i njihov marš prema egipatskoj granici. Kako se ova stvar pogoršava, što zahtijeva egipatsku, palestinsku, arapsku i međunarodnu pažnju i budnost, Netanyahu će, zbog sve većeg broja ranjenih Palestinaca, nastojati upotrijebiti izliku liječenja kako bi uvjerio svijet da osigura plutajuće i mobilne bolnice na egipatsku granicu, tako da će bolesne i njihove obitelji gurnuti u te bolnice i tako se poslužiti oružjem “humanitarnog” raseljavanja, da neizbježno provede svoj plan.
Stoga, palestinska, egipatska, jordanska, arapska i međunarodna pozicija zahtijeva veliko predviđanje i oprez po ovom pitanju kako bi se izbjeglo da Netanyahu provede svoj prokleti plan. Hoće li svijet obratiti pozornost na katastrofalnu prirodu ove stvari i podržati njeno izbjegavanje? Čekamo i vidjet ćemo!
Napisao: Dr. Sabri Saidam
