Hebrejske novine “Haaretz” izvijestile su da doseljenici sada trebaju glasnogovornika okupacijske vojske da ih laže kako bi vjerovali da pobjeđuju u Gazi.
“Haaretz” je rasvijetlio “profesiju” laganja u okupacijskoj državi, te lažnu političku propagandu okupacijskih političkih i vojnih čelnika i medija, usmjerenu na doseljenike s ciljem da ih zavaraju sposobnošću vojske da postigne pobjede, dok je “Izrael” zapeo i posrnuo.
U nastavku donosimo tekst članka:
Politička propagandna operacija usmjerena na Izraelce pokrenuta je od agresije 2021. godine s ciljem da nas uvjeri da je okupaciona vojska velika, da je izraelsko ratno zrakoplovstvo bez premca u cijelom svijetu i da je Hamas zadobio ozbiljan udarac, smrtonosni udarac. Ovo je riječ koju Izraelci preferiraju. Evo još jedne fraze koja im se sviđa: “Povratili smo naše odvraćanje.”
Političari, rezervni generali i novinari su se također udružili u lažnoj političkoj propagandnoj kampanji koja nam je eksplodirala u lice ujutro 7. oktobra. Ali krivi smo samo mi sami. Mi Izraelci volimo one koji nas lažu. Suština posla portparola izraelske vojske je da pokupi pristojnu količinu sranja, umota je, poprska parfemom, a zatim nam je proda kao delikates. Na kraju, niko među nama ne želi da čuje da imamo osrednju „vojsku“, sa neuspešnom inteligencijom, i da je grupa Hamas sposobna da je baci na kolena.
Laganje u “Izraelu” je profesija. Roba za kojom se ovdje traži velika potražnja. Industrija “nacionalne” veličine i ponosa se razmeće svime što radi izraelska vojska.
U mladosti sam seo sa vojnim dopisnikom koji je bio decenijama stariji od mene. Čovjek mi je pričao o trenutku kada je odlučio da postane novinar, kada je vršio nuždu u jednoj od rupa (iz straha) tokom rata 1973. godine, sat vremena nakon što je pročitao novine u kojima je opisano koliko smo uspjeli da ih udarimo. Tada je odlučio da postane novinar i govori „istinu“ masama.
Za Izrael je postalo neophodno da napusti svoju ovisnost o mnogim stvarima, a najvažnija stvar koju mora napustiti je laganje samog sebe. Raskošno hvalimo kampanje “Hasbara”, “prenošenje poruka” i “širenje videa”, ne shvaćajući da smo primarna ciljna publika za sve ovo mi, a ne ljudi u inostranstvu. Živimo već 15 godina pod premijerom koji laž vidi kao najvažniju umjetnost kojom vlada, širenje gluposti je njegovo najveće iskustvo, a iznošenje gluposti izvor života.
Taj čovjek (Netanyahu) osjeća da uvijek mora pokazati da su on i izraelska vojska veliki, pravi, jaki i nevjerovatni, upućujući smrtonosne, izuzetne, pobjedničke i postojane udarce na drugu stranu. Istovremeno se pobrinuo da dobije podršku vojske i sudskih novinara.
I evo nas nazad, lažnom političkom propagandom, likovanju, delirijumu i praznim prijetnjama. Vratili smo se obećanjima da ćemo uništiti Bejrut i bombardovati Liban, da smo na korak od uništenja Hamasa, da ćemo uskoro povratiti zarobljenike u Gazi kao rezultat vojnog pritiska i da je naše vojno prisustvo na terenu šta će napraviti razliku. “Pobeđujemo”, bio je slogan napisan u pozadini informativnog programa “Friday Studio” pre nekoliko nedelja, uz strastveni govor voditelja. I zaista to razumijem; Zaista je zabavno reći sebi da smo pobjednici, umjesto da priznamo da smo zaglavili i posrnuli.
Zaista se može razumjeti ova jednostavna ljudska sklonost koja vodi osobu da odluči vjerovati da je sve u redu, umjesto da prizna da je sve što se dešava loše. Može se razumjeti kako ljudi preferiraju da čuju vijesti o sposobnostima i veličini Ratnog zrakoplovstva, njegovim ogromnim borcima, umjetnoj inteligenciji, sajber genijima, stručnjacima jedinice za sajber špijunažu 8200 i naprednim metodama koje koriste izraelski “komandosi”.
Zabavno je zabavljati se zamišljajući lukave i sofisticirane istražitelje Shin Beta, koji su u stanju natjerati kamenje da progovori i koji imaju sredstva da špijuniraju telefonski zvučnik Yahye Sinwara. Sretno je sanjati da je Mossad u stanju da izvede atentat na šefa nuklearnog programa u centralnom Iranu. Vrlo, vrlo je interesantno slušati sretne vojne analitičare, umjesto da slušamo analitičare koji nam u mirnodopsko vrijeme govore da dolazi sljedeći rat, da izraelska “vojska” nije spremna za to, da nismo jaki kao mi nada, i da se nivo našeg vodstva kreće između prosječnog i promašenog. Međutim, lijekovi imaju cijenu.