
Visoki izraelski sigurnosni zvaničnik koji je učestvovao u pregovorima o prekidu vatre opisao je sporazum kao „labavi okvir principa koji je nametnut objema stranama pod neviđenim američkim pritiskom“.
Prema hebrejskom listu Yediot Ahronot, kako ga je preveo Sada News, iza svih tih osmijeha i najava o historijskom postignuću krije se mnogo složenija istina, aludirajući na ono što mu je izraelski zvaničnik otkrio o detaljima sporazuma.
Zvaničnik je rekao da cilj nije bio riješiti sve probleme, već stvoriti dinamiku koja će okončati rat.
Dodao je: „Ovo je zapanjujuća američka taktika – prvo se dogovoriti, pa tek onda pregovarati“.
On priznaje da ne postoji stvarno rješenje detalja, te da je bio veliki pritisak od američkog predsjednika da se sporazum brzo zaključi, zbog čega je postignut dogovor o općem okviru, ali nije postignut nikakav suštinski dogovor.
Rekao je: „Cilj je bio jedan – stvoriti završnu dinamiku, i u tome su uspjeli, hvala Bogu na Nobelovoj nagradi“, ironično aludirajući na moguće posljedice ovog sporazuma kojeg je američka administracija Trumpa težila postići.
Naglasio je da nije postignuto ništa suštinsko, niti su postavljeni jasni mehanizmi provedbe ili precizni vremenski okviri, sve je ostavljeno taktičkom pristupu bez stvarne suštine.
Objasnio je da se strategija temeljila na tome da se obje strane – Izrael i Hamas – prvo prisile da prihvate opći okvir, a tek potom upravljaju nesuglasicama oko malih, ali važnih detalja u okviru pregovora, u atmosferi konsenzusa koja je trebala prevladavati, dok regionalne države, posebno Egipat, Katar, Turska i Saudijska Arabija, vrše ogroman pritisak kako nijedna strana ne bi mogla sabotirati sporazum.
Izraelski sigurnosni zvaničnik je dodao: „Ko će ga sada razbiti i zašto? Nakon što je cijeli svijet – arapski i zapadni – podržao ovaj korak, obje strane su upale u zamku ove dinamike.“
Dodao je: „Logika je jednostavna: umjesto sukoba oko identiteta zarobljenika ili precizne mape povlačenja tokom nekoliko mjeseci, strane će morati pronaći rješenja pod stalnom prijetnjom kolapsa cijelog sporazuma, što nijedna od uključenih strana ne može podnijeti.“
U okviru općih principa, svaka strana je prvo prihvatila strateško postignuće najvažnije za sebe: Hamas je prihvatio ostanak na nogama, prekid rata i dobijanje garancija, a Izrael je prihvatio povratak svih i povlačenje koje očuva „filadelfijsku osovinu“ i sigurnosni perimetar. Ništa više od toga.
Naglasio je da detalji povlačenja i vremenski okviri nisu precizno definirani.
Izvori navode da, iako se Netanjahu hvali ovim sporazumom kao uspjehom za Izrael, u stvarnosti, da je sve ostalo na njemu, možda bi pristao, ali Trump je bio prava alatka pritiska.
Istovremeno, izraelski sigurnosni izvor smatra za Yediot Ahronot, kako ga je preveo Sada News, da sporazum predstavlja duboku stratešku promjenu u regionu.
Izvor je rekao: „Ulazimo u eru sporazuma, a ne eru rata“.
Izvor je nabrojao niz dramatičnih posljedica sporazuma, uključujući povratak političkom procesu: pitanja poput Camp Davida i Oslove su ponovo na stolu.
Zamrzavanje aneksije: Planirani korak na Zapadnoj obali je odgođen.
Palestinska vlast se vraća u igru i ponovno će učestvovati u upravljanju Gazom.
Nova regionalna osovina: Ulazak Turske i Katara u „američku osovinu“ zajedno sa Saudijskom Arabijom.
Izvor je naglasio da je postignuti sporazum rezultat snažnog pritiska i složenih interesa.