Pod naslovom „Benjamin Netanjahu traži svoj odgovor nakon diplomatskih poraza“, francuski list Le Figaro skreće pažnju na veliku konfuziju u kojoj se nalazi izraelski premijer nakon talasa uzastopnih priznanja države Palestine od strane važnih zapadnih zemalja, što je poljuljalo njegov diplomatski imidž i na unutrašnjem i na spoljnopolitičkom planu.
List piše da je Netanjahu, čim su zapadne zemlje objavile zvanično priznanje Palestine, požurio da obeća „odgovor u naturi“, tvrdeći oštro da „nikada neće postojati palestinska država zapadno od rijeke Jordan“.
Prema Le Figaro, Netanjahu je zaglavljen u dvostrukoj klopci: s jedne strane su pritisci domaće vjersko-ekstremne desnice koja od njega traži široke aneksije na Zapadnoj obali, a s druge strane međunarodni pritisci bez presedana da odustane od agresivne politike i prihvati rješenje o dvije države.
Igra aneksije: između političkog ludila i nemogućih izbora
Unutar njegove vlade, Itamar Ben Gvir i Becalel Smotrič – najistaknutije figure ekstremne desnice – nastavljaju da pritiskaju Netanjahua da napravi veliki demonstrativni korak aneksijom širokih dijelova Zapadne obale.
U najradikalnijim scenarijima, predlažu aneksiju čak 82% teritorije, ostavljajući Palestince zatvorene u izolovane enklave od samo šest gradova.
Opcija koju savjetnik za nacionalnu sigurnost Ron Dermer naziva „najrealnijom“ fokusira se na dolinu Jordana, od velikog sigurnosnog i poljoprivrednog značaja, vitalnu i za Jordan i za palestinsku ekonomiju.
Ali ove ideje su, kako piše list, tek političke iluzije koje prijete regionalnim sukobom i potkopavaju svaku šansu za opstanak Abrahamovih sporazuma, koje je Netanjahu godinama isticao kao vrhunac svojih diplomatskih postignuća.
Ujedinjeni Arapski Emirati, kao jedan od ključnih potpisnika tih sporazuma 2020. godine, jasno su poručili da bi svaka zvanična objava o aneksiji bila crvena linija – što znači da Netanjahu rizikuje da izgubi najvažniji diplomatski adut ako popusti pritiscima svojih ekstremnih saveznika.
Naseljavanje: politika svršenog čina
Paralelno s prijetnjama aneksijom, Izrael nastavlja da nameće nove činjenice kroz ubrzanu izgradnju naselja na Zapadnoj obali. Vlada je u proteklim mjesecima odobrila izgradnju hiljada stambenih jedinica, u pokušaju da isprazni ideju palestinske države od sadržaja i nametne faktičku kontrolu.
Ministar finansija Smotrič je jasno izjavio: „Jedini odgovor je aneksija zemlje jevrejskog naroda u Judeji i Samariji i odustajanje od iluzije palestinske države.“
Prema listu, ove izjave pokazuju da Netanjahuova vlada ne teži ničemu drugom osim uništenju ostataka mogućnosti za održivu palestinsku državu, insistirajući da okupacija postane konačna stvarnost.
Diplomatska izolacija bez presedana
Le Figaro piše da Netanjahu doživljava najveći diplomatski udarac u svojoj karijeri. Nakon što se hvalio da Izrael može probiti arapski obruč kroz normalizaciju, danas se suočava s priznanjem Palestine od strane velikih država – među kojima su i tradicionalni saveznici Izraela.
Kada su 2024. godine Irci, Norvežani i Španci priznali Palestinu, Netanjahu se ograničio na povlačenje izraelskih ambasadora.
Ali danas je ta taktika daleko složenija, jer krug zemalja koje priznaju Palestinu uključuje Britaniju, Australiju, Francusku i zalivske zemlje – što prijeti još većom izolacijom, pa čak i prekidom odnosa s prijestonicama koje su istorijski bile bliske Izraelu.
Jalove opcije i izgubljena bitka
Među „odmazdama“ koje Netanjahu razmatra nalaze se:
zatvaranje francuskog konzulata u Jerusalimu ili protjerivanje konzula, uvođenje ograničenja za francuske i evropske firme i nevladine organizacije koje djeluju na Zapadnoj obali i u Jerusalimu.
Ali čak i ako bi se ove mjere provele, one ne bi promijenile činjenicu da je međunarodno priznanje Palestine postalo nezaustavljiv tok i da Izrael ubrzano gubi bitku za međunarodni legitimitet.
Netanjahu između unutrašnjeg neuspjeha i spoljne katastrofe
Francuski list oslikava sumornu sliku Netanjahua: lidera opsjednutog unutrašnjim ekstremnim koalicijskim partnerima i spoljnopolitičkom izolacijom bez presedana. Umjesto suočavanja s realnošću, on nastavlja s praznim obećanjima i jalovim prijetnjama.
Čovjek je izgubio svoje ključne karte: Abrahamovi sporazumi se urušavaju, evropska podrška nestaje, čak i Sjedinjene Države postavljaju strožije uslove – dok svjetska javnost sve više vjeruje da Izrael snosi punu odgovornost za tragediju u Gazi i ratne zločine protiv Palestinaca.