Ranjen dječak, lice mu prekriveno prašinom i suzama, sjedi pored svog šehida brata koji je izgubio život pod ruševinama nakon žestokih napada izraelske okupacije na Gazu. Dječak drhtavom rukom dodiruje bratova prsa, kao da ga želi probuditi ili zadržati posljednju nit njegovog prisustva, dok ih sa svih strana okružuje razaranje. Njegov jecaj se miješa sa tišinom smrti i ruševina, utjelovljujući bol djetinjstva ubijenog prije nego što je živjelo i prikazujući tragediju naroda koji pod vatrom i dimom ispraća svoje voljene.